Analiza više od 500.000 recenzija zaposlenih pokazuje da najveću štetu trpi povjerenje u upravu, a ne stav prema samoj tehnologiji.

Kada zaposleni u recenzijama svoje firme spomenu vještačku inteligenciju, ocjene su po pravilu niže nego kod kolega iz iste firme koji je ne spominju. To pokazuje istraživanje organizacije AI-Driven Enterprise Institute (AIDE), objavljeno 8. septembra. Ključni nalaz nije da radnici mrze tehnologiju. Problem su AI obećanja koja se ne vide u praksi. Za firme u regionu koje ove jeseni planiraju prvu ozbiljnu AI inicijativu, ovo je jeftina lekcija koju je bolje naučiti prije nego poslije.

• AIDE je analizirao više od 500.000 recenzija zaposlenih na platformi Glassdoor.
• Zaposleni koji negativno govore o AI ocjenjuju rukovodstvo sa 2,04 od 5, a oni sa pozitivnim stavom sa 3,34.
• Razlika je veća nego kod plate, balansa posla i privatnog života ili kulture firme.
• Firme koje mnogo pričaju o AI bez vidljive primjene imaju dvostruko više negativnih AI recenzija.
• Najmanji procenat negativnih recenzija, 7,2 odsto, imaju firme koje AI uvode tiho, bez najava.

Šta se tačno desilo

AIDE, istraživačka organizacija koja se bavi mjerenjem primjene vještačke inteligencije u firmama, uporedila je dvije stvari koliko neka firma javno priča o AI i koliko ga je stvarno uvela u posao. Za prvo su koristili godišnje izvještaje i javne najave, a za drugo patente, oglase za posao i druge javno dostupne podatke. Onda su te profile ukrstili sa recenzijama zaposlenih.

Rezultat je jasan. Zaposleni koji u recenziji negativno govore o AI daju rukovodstvu prosječnu ocjenu 2,04 od 5. Kolege koje o AI govore pozitivno daju 3,34. Taj jaz je veći od bilo koje druge kategorije u istraživanju, uključujući platu, radno vrijeme i kulturu.

Ključna podjela je između onoga što AIDE naziva vizionarima i tihim primjenjivačima. Vizionari su firme čija priča o AI ide daleko ispred stvarne primjene. Kod njih je 27,5 odsto AI recenzija negativno. Firme koje imaju i ambiciju i vidljivo izvršenje imaju 12,6 odsto negativnih. Tihi primjenjivači, firme koje grade bez velikih najava, imaju svega 7,2 odsto.

Paul Cheek, direktor AIDE, u saopštenju kaže da zaposleni kada negativno reaguju na AI najčešće ne ocjenjuju tehnologiju nego ljude koji vode tranziciju: da li postoji uvjerljiv plan, da li je objašnjen i da li rukovodstvo može da ispuni ono što je obećalo. Zaključak istraživanja je da zaposleni ne kažnjavaju ambiciju, nego razliku između izgovorenog i vidljivog.

Kontekst i konkurencija

Nalaz se uklapa u seriju istraživanja iz ove godine. Firma SHL je našla da bi 74 odsto radnika promijenilo mišljenje o kompaniji ako bi ih na razgovoru za posao intervjuisao AI agent, pri čemu 37 odsto to opisuje kao bezlično, a samo 23 odsto kao inovativno. Istraživanje servisa Zety iz marta pokazalo je da 85 odsto zaposlenih gubi povjerenje u rukovodstvo kada od nadređenog dobije očigledno AI generisan materijal bez stvarnog sadržaja.

Kod kandidata je slično. Platforma Greenhouse je ranije ove godine objavila da 70 odsto kandidata nije unaprijed obaviješteno da ih AI ocjenjuje, a da je 38 odsto već odustalo od konkursa zbog AI intervjua.

Istovremeno, sama tehnologija radi. Prema izvještaju SHRM "State of AI in HR 2026", 39 odsto organizacija koristi AI u HR-u, a među njima 87 odsto prijavljuje bolju efikasnost i 75 odsto bolji kvalitet rada. Problem, dakle, nije u alatima nego u načinu na koji se uvode.

Naša perspektiva šta ovo znači za region

Za vlasnike i direktore firmi u regionu, ovo istraživanje ima jednu vrlo praktičnu poruku najskuplja verzija AI projekta je ona u kojoj se mnogo priča, a malo mijenja.

Zamislite proizvodnu firmu sa 120 zaposlenih koja na godišnjem skupu najavi "AI transformaciju poslovanja". Šest mjeseci kasnije jedina vidljiva promjena je da računovodstvo ima nalog za ChatGPT od 20 evra mjesečno. Po AIDE metodologiji, ta firma je tipičan vizionar, kategorija u kojoj je skoro svaka treća AI recenzija negativna. Trošak nije u licenci nego u tome što je uprava potrošila dio kredibiliteta koji joj treba za sljedeću promjenu.

Suprotan primjer: trgovinski lanac sa 50 zaposlenih koji uvodi AI alat za planiranje smjena. Umjesto najave digitalne transformacije, jedina komunikacija prema ljudima je konkretna raspored za narednu sedmicu stiže u petak ujutro umjesto u nedjelju uveče. Trošak alata je nekoliko stotina evra godišnje, promjena je mjerljiva, i niko nije obećao ništa što se ne može isporučiti.

Iz toga slijedi jednostavno pravilo koje svaka firma može primijeniti bez konsultanta. Za svaku javnu najavu AI plana treba da postoji bar jedan proces koji su zaposleni stvarno vidjeli da se promijenio u zadnjih 90 dana. Ako takvog procesa nema, bolje je ne najavljivati.

Zaključak

Do kraja godine većina firmi u regionu imaće bar jedan AI alat u redovnoj upotrebi, i razlika između njih neće biti u tome koji su alat izabrale. Biće u tome da li su zaposleni vidjeli da se nešto stvarno promijenilo. Vrijedi pratiti kako se ovaj jaz odražava na fluktuaciju kadra u firmama koje su glasno najavile AI planove početkom godine.

Ako želiš da prvi saznaš kako firme u regionu stvarno uvode AI, sa ciframa i greškama iz prakse, prijavi se na naš newsletter.