AI ne skraćuje radni dan, već ga produžava

Već godinu dana dominira ista dilema hoće li vještačka inteligencija oduzeti ljudima posao ili ih osloboditi rutine. U toj raspravi često se podrazumijeva da je produktivnost jednaka rasterećenju. Ako alat radi brže, čovjek bi trebalo da radi manje. Logika zvuči čisto. Praksa, izgleda, nije.

U trenutku kada kompanije uvode enterprise pretplate na AI alate i obećavaju efikasnost bez presedana, radnici istovremeno osjećaju nelagodu. Ne samo zbog mogućeg gubitka posla, nego i zbog tihe promjene načina na koji se posao širi. Tehnologija ne briše obaveze. Ona ih preoblikuje.

Šta se zapravo desilo

Istraživači sa Harvard University pratili su oko 200 zaposlenih u jednoj američkoj tehnološkoj kompaniji tokom osam mjeseci. Kompanija je omogućila radnicima pristup AI alatima kroz poslovne pretplate, ali korištenje nije bilo obavezno. Ljudi su ih usvajali sami.

Rezultat nije bio smanjenje opterećenja. Naprotiv.

Zaposleni su zadatke završavali brže, što im je omogućilo da preuzmu širi spektar poslova. Radno vrijeme se produžavalo, često neprimjetno. Istraživači su identifikovali tri mehanizma po kojima se rad intenzivirao:

Prvo, AI je učinio tehničke zadatke dostupnim onima koji ranije nisu imali potrebne vještine. Kodiranje i inženjerski poslovi postali su dostižni i netehničkim radnicima.

Drugo, smanjeno trenje pri započinjanju i završavanju zadataka zamaglilo je granicu između posla i ne-posla.

Treće, alati su podstakli multitasking. AI je doživljavan kao “partner” koji u pozadini obrađuje dodatne zadatke, ali to partnerstvo je rezultiralo većim ukupnim obimom rada.

Drugim riječima, brzina nije smanjila količinu posla. Samo je proširila ambicije.

Zašto je ovo uopšte bitno

Ova studija dolazi u trenutku kada se industrija polarizuje između dva narativa AI će eliminisati milione radnih mjesta ili će otvoriti potpuno nove profesije. Ovdje se pojavljuje treća opcija, možda najrealnija.

Vještačka inteligencija ne mora da zamijeni radnika da bi promijenila njegov dan. Dovoljno je da poveća očekivanja.

Kada zadatak traje pola vremena, organizacija ne razmišlja kako da oslobodi radnika, već kako da ispuni preostalu polovinu. Produktivnost u tržišnom sistemu rijetko znači manje rada. Češće znači veći obim.

U tom smislu, AI ne djeluje kao prijetnja kroz zamjenu, već kroz ekspanziju. Posao se ne smanjuje. On se širi prema onome što je sada “moguće”.

Šta se previđa u javnoj priči

U javnim raspravama često se podrazumijeva da je povećana efikasnost automatski dobra za zaposlenog. Ali studija sugeriše da povećana sposobnost ne znači veću kontrolu nad vremenom.

Takođe, rijetko se govori o psihološkom efektu. Ako alat omogućava da uradite više, javlja se i implicitni pritisak da to zaista i uradite. Posebno u radnoj kulturi kakva je američka, gdje je produktivnost dio identiteta.

Moguće je da ovaj fenomen više govori o radnoj kulturi SAD-a nego o samoj tehnologiji. Ali to ne umanjuje poentu. Tehnologija pojačava postojeće norme. Ako je norma raditi više, AI će to ubrzati.

Šira slika

Ovo istraživanje se uklapa u širi obrazac tehnoloških talasa. Svaka nova generacija alata obećava automatizaciju, ali dugoročno često dovodi do redefinisanja posla, ne do njegovog nestanka.

Od emaila koji je trebao smanjiti sastanke, do pametnih telefona koji su trebali donijeti fleksibilnost, granica između rada i privatnog života nikada nije bila tanja.

Vještačka inteligencija možda neće izbrisati radna mjesta onoliko brzo koliko se predviđa. Ali mogla bi izbrisati preostale granice oko njih.

Naš zaključak je jednostavan možda najveći izazov AI ere neće biti naučiti kako da radimo uz vještačku inteligenciju, već kako da uprkos njoj ponekad radimo manje.