Prvi srpski AI voditelj: Eksperiment koji je prošao neprimjećeno na nacionalnoj TV

Postoji trenutak u razvoju svake tehnologije kada ona prestaje da bude „novost“ i postaje infrastruktura. Ne prepoznaje se po aplauzu, niti po oduševljenim reakcijama publike, već po tišini. Po tome što niko nije primijetio da se nešto promijenilo.

Upravo se to desilo nedavno na nacionalnoj televiziji u Srbiji. Gledaoci su odgledali informativni prilog, urednici su ga odobrili, produkcija je odradila svoj posao. Sve je prošlo kao i bezbroj puta ranije. Samo što osoba koja je govorila u kadru zapravo nije bila fizički prisutna.

Ovo nije priča o tehnološkom triku, već o trenutku kada je vještačka inteligencija prestala da se dokazuje i počela da se koristi.

Šta se zapravo desilo

U okviru testiranja koje je sprovela TAG Media, emitovan je prilog koji nije vodio autor lično, već njegov digitalni blizanac AI replika Radomir Lale Marković, osnivača agencije. Projekat je realizovan u saradnji sa američkim tehnološkim partnerima i prošao je kompletnu uredničku i produkcijsku proceduru, bez ikakvih zadrški.

To je ključna činjenica. Ne zato što je AI bio „dovoljno dobar“, već zato što nije bio problem. Nije tražio posebno objašnjenje, nije remetio format, nije izazvao sumnju. Funkcionisao je kao alat, a ne kao atrakcija.

Kako i sam Marković naglašava, vještačka inteligencija ovdje ne preuzima autorstvo niti uredničku odgovornost. Ona ne zna šta je javni interes i ne donosi odluke. Ona samo uklanja tehničku barijeru između ideje i njenog emitovanja.

Zašto je ovo uopšte bitno

Jer ovo nije demonstracija tehnologije, već signal promjene prioriteta u industriji komunikacija. Godinama smo slušali priče o tome kako će AI „zamijeniti ljude“. U praksi se dešava nešto drugačije: AI zamjenjuje prazno vrijeme, logistiku i ponavljanje.

U svijetu u kojem je pažnja fragmentisana, a prisustvo očekivano stalno, digitalni blizanci rješavaju problem koji svi imaju, ali rijetko artikulišu nemogućnost da budete svuda gdje se od vas očekuje da budete. Ne zato što nemate šta da kažete, već zato što nemate vremena da to stalno izgovarate pred kamerom.

Šta se previđa u javnoj priči

Većina rasprava o digitalnim blizancima brzo sklizne u strah od manipulacije i gubitka kontrole. To su legitimna pitanja, ali često zamagljuju suštinu. Ključna pretpostavka koja se rijetko dovodi u pitanje jeste da je tehnologija sama po sebi problem.

U stvarnosti, rizik ne leži u digitalnom blizancu, već u odsustvu jasnog pravnog i etičkog okvira. TAG Media ovdje insistira upravo na tome: digitalni identitet kao zaštićena intelektualna svojina, sa precizno definisanim sigurnosnim protokolima i ograničenjima upotrebe. Bez toga, tehnologija nije rješenje, već potencijalna zloupotreba.

Druga stvar koja se često previđa jeste da publika već živi u svijetu sintetičkih sadržaja. Algoritamski filtrirani video, automatski generisani titlovi i preporuke već oblikuju percepciju stvarnosti. Digitalni blizanac je samo vidljiviji sloj iste logike.

Šira slika

Primjena ovakvih rješenja daleko nadilazi medije. Od interne komunikacije, gdje se CEO može obratiti hiljadama zaposlenih bez fizičkog snimanja, preko personalizovanih prodajnih poruka, do sektora poput nekretnina, turizma i edukacije, gdje je potreban ogroman volumen video sadržaja.

Posebno je indikativna ideja stalnog prisustva na platformama poput TikTok-a ili Instagram-a, gdje tempo objava diktira vidljivost. Digitalni blizanac ovdje ne glumi čovjeka, već čuva kontinuitet dok stvarni ljudi rade ono što samo oni mogu razmišljaju, odlučuju i snose odgovornost.

Ovo je pomak od „AI kao zamjena“ ka „AI kao produžetak“.

Zaključak

Možda je najzanimljivije u cijeloj priči to što se sve desilo bez velike pompe. Bez spektakla, bez viralnog momenta. Samo jedan prilog koji je prošao kao i svaki drugi.

A to je obično znak da se granica već pomjerila.