Prognoza novčanog toka na 13 sedmica je najbrži način da vlasnik firme vidi rupu prije nego što upadne u nju. Evo kako je napraviti uz AI, iz podataka koje već imaš.

Novčani tok je razlika između para koje stvarno uđu na račun i para koje s njega izađu, mjereno po sedmicama, a ne po godini. To nije isto što i profit, i baš zbog te razlike firme koje na papiru zarađuju svaki mjesec znaju da ostanu bez keša za plate.

Scenario koji vjerovatno prepoznaješ. Mjesec je bio dobar, izlazne fakture su veće nego ikad, knjigovođa kaže da je rezultat solidan. Petnaestog treba isplatiti plate, a na računu nema dovoljno jer su tri najveća kupca platila sa 45 dana umjesto sa 30. Tehnički, firma je zdrava. Praktično, ti zoveš banku.

Prognoza novčanog toka rješava tačno taj problem. Donedavno je to bio posao za finansijskog direktora i tabelu koju niko ne održava duže od dva mjeseca. Danas AI radi najteži dio, procjenu kada će koji kupac stvarno platiti, i to iz istorije koju već imaš u svom programu.

U ovom vodiču ćeš saznati kako da izvučeš prave podatke iz postojećeg sistema, kako da AI pretvori istoriju plaćanja u realnu prognozu po sedmicama, kako da od jednog broja napraviš tri scenarija, i koje greške najčešće ubiju prognozu prije nego što počne da radi.

Zašto profitabilna firma ostane bez para

Profit i gotovinski tok su dvije različite priče. Profit se računa u trenutku kada izdaš fakturu. Keš postoji tek kada novac dođe na račun. Između te dvije tačke stoji rok plaćanja, pa kašnjenje preko roka, pa ponekad i reprogram koji si dao dobrom kupcu da ga ne izgubiš.

Kod većine malih i srednjih firmi u regionu razmak između fakture i uplate iznosi između 30 i 90 dana. U isto vrijeme, odlivi ne čekaju. Plate idu istog datuma svakog mjeseca. Doprinosi i porezi imaju fiksne rokove. Zakup, gorivo, struja i pretplate na softver skidaju se automatski. Dobavljači koji ti daju sirovinu često traže avans.

Kad tome dodaš sezonu, slika postane još grublja. Trgovina ima mrtav januar i februar, građevina ima zimu, ugostiteljstvo ima obrnut ciklus. Firma koja godišnje zaradi lijep novac može tri puta u toj istoj godini biti na ivici da ne isplati plate.

Postoji i tiha stavka koju vlasnici često previde, a to je novac zarobljen u zalihama i u nedovršenim poslovima. Roba na polici je knjigovodstveno imovina, ali ti njome ne plaćaš plate. Isto važi za posao koji je odrađen osamdeset odsto, a fakturiše se tek po završetku. Što firma brže raste, to je više para zaključano u tim stavkama, pa rast paradoksalno pogoršava likvidnost umjesto da je popravlja.

Zato je godišnji plan beskoristan kao alat za odlučivanje. On ti kaže da će godina biti dobra. Ne kaže ti da ćeš u sedmici broj sedam imati manjak od 12.000 maraka jer se poklopilo plaćanje poreza, avans dobavljaču i kašnjenje najvećeg kupca. Prognoza po sedmicama upravo to i pokazuje.