Pokušajte zamisliti jutro bez poznate, tople riječi ili smiješka čuvara na kapiji. Da li vam je dosadilo slušati kako će vještačka inteligencija preuzeti sve poslove? Sada postavljam pitanje: može li mašina zamijeniti srdačnost čovjeka koji vas svakodnevno pozdravlja i pomaže vam kad ste u nedoumici?
Iz The Villages na Floridi, prema izvještaju portala Villages-News, dolazi zanimljiva debata: treba li automatizovati ulogu kapijskih čuvara ili su oni neophodni za duh zajednice? Upravo ova zajednica, poznata po organizovanom načinu života i pažljivoj brizi o sigurnosti, postala je primjer dilemama sa kojima se susreće cijelo društvo, od Banja Luke do Dublina.
- Lokalni zvaničnici ističu da tehnologija ima prednosti, ali ne može odgovoriti na svakodnevne izazove i nepredviđene situacije na način na koji to radi čovjek.
- Stanovnici su kategorični: 'Nijedna mašina ne može prepoznati lice, pročitati nervozu ili pružiti ruku pomoći kao naš čuvar.'
- Svaki pokušaj da se sistem digitalizuje naišao je na otpor zbog osjećaja sigurnosti i pripadnosti koje pruža živa riječ i interakcija.
'Njihova ljubaznost i spremnost da pomognu ne može biti programirana. Nama nisu dovoljni samo senzori i kamere. Treba nam osmijeh iza onog prozora,' izjavila je stanovnica Barbara Jenkins za Villages-News.
Zamislite Robin Williamsa iz filma 'Dobro jutro, Vijetname', pretvorenog u tiho zujanje algoritma. Pragmatično, svaka zajednica mora se zapitati šta smo spremni izgubiti zarad efikasnosti? Dok vještačka inteligencija svakim danom osvaja novo područje, čini se da toplina i neposredna briga kapijskih čuvara ipak ostaju nezamjenjivi, osim ako ne žudimo da nas pozdravlja neko bez lica i imena. Jeste li spremni žrtvovati mali, ali važan komad ljudskosti za još jednu dozu automatizacije?