Kodiranje sa vještačkom inteligencijom: Nauka na klizavom terenu?
'Ako može vještačka inteligencija da piše kod, zašto bismo mi trošili sate nad tastaturom?' Možda pomisli svaki savremeni istraživač. Međutim, šta se dešava sa naučnim rigorozitetom kada prepustimo tastaturu algoritmu koji piše brže od bilo kojeg ljudskog eksperta?
Korišćenje vještačke inteligencije za pisanje koda postaje neizbježan alat u laboratorijama i istraživačkim centrima širom svijeta. Portal The Transmitter donosi deset pravila koja bi svaki naučnik morao slijediti ako ne želi da mu naučni radovi krenu putevima kratkih rezova i površnih rješenja.
- Provjeri svaki kod koji AI generiše niko nije iznad greške, pa ni mašina.
- Transparentno navedi korišćenje vještačke inteligencije u metodologiji nauka bez transparentnosti nije nauka.
- Postavi očekivanja AI ubrzava, ali ne garantuje ispravnost.
- Čuvaj se 'black-box' efekta kod treba biti jasan svakome, ne samo onome ko ga je generisao.
- Izbjegavaj prepisivanje bez razumijevanja nauka nije industrijska proizvodnja panceta.
'Vještačka inteligencija može ubrzati rad, ali i zamagliti granicu između naučnog napretka i površnog rezultata', upozorava se u izvještaju sa The Transmitter-a.
Da li ćemo u potrazi za brzinom iznevjeriti samu suštinu nauke? Jesmo li na pragu eru u kojoj će programi pisati eksperimente čije implikacije neće razumjeti ni sami autori? Nijedna vještačka inteligencija ne može zamijeniti kritičko mišljenje. Utrka za efikasnošću može nas odvesti u ozbiljnu krizu povjerenja u rezultate a povjerenje je valuta nauke. Sljedeći put kad ti AI napiše kod, pitaj se: možeš li ga braniti kao svoj?