Kad vještačka inteligencija ne zna šta bi s umjetnošću

'Što se desi kada vještačka inteligencija pokušava razumjeti – ili još gore, kreirati – umjetnost?' Ovo pitanje nije više naučna fantastika, već realnost, i to prilično zbunjujuća, kako nam otkriva zapažanje urednika lista Chico Enterprise-Record. S napretkom vještačke inteligencije, granice između autentične kreativnosti i algoritamski proizvedenih djela postaju mutnije nego ikad.

Umjetnost, po svojoj suštini, izaziva duboke emocije i promišljanja, dok vještačka inteligencija operiše hladnim logičkim strukturama. Kada to dvoje pokušaju da koegzistiraju, često nastaje digitalni nesporazum.

'U jednom trenutku shvatio sam da je AI napisao članak o izložbi, ali ni jednom nije spomenuo boju ili osjećaj. Sve je svodilo na brojke.' – piše urednik ChicoER-a.

• Vještačka inteligencija se ne da lako 'naučiti' osjećajima.
• Ljudski faktor ostaje neprocjenjiv za umjetničku interpretaciju.
• Publika i dalje želi priču, a ne katalog tehničkih podataka.

Da li je onda vještačka inteligencija prijetnja kreativnosti, ili samo nespretan pokušaj njenog kopiranja? S obzirom na aktuelna iskustva i primjere, jasno je samo jedno: dok umjetnost traži dušu, AI još uvijek traži svoje mjesto pred platnom.

Ironično, baš kroz svoje promašaje AI nam pokazuje šta znači biti čovjek a to je, po svemu sudeći, i najvažnija lekcija u digitalnom dobu.