Jesu li mašine moralne, ili smo mi previše lakovjerni?
Da li ste ikada umjetnoj inteligenciji postavili pitanje i s povjerenjem prihvatili odgovor? Jeste li se, makar na tren, zapitali – laže li me ova mašina baš sada, i zna li ona uopće šta znači istina?
Novi tekst na portalu The Dispatch propituje na izuzetno intrigantan način moralnu dimenziju vještačke inteligencije ili, postoji li ona uopšte. Njihova centralna teza izaziva najsnažniju od svih dilema: Ako vještačka inteligencija ne razumije pojam 'istine' i 'laži', ni naše vrijednosti, niti ima ikakav moralni kompas, na osnovu čega očekujemo iskrenost od njenih odgovora?
- Vještačka inteligencija, poput ChatGPT, funkcioniše kao 'pattern engine' – mašina koja imitira obrasce govora, a ne razumije smisao riječi.
- Svaka rečenica koju generiše proističe iz matematičkog modela, ne iz saznanja ili savjesti.
- Nedostatak 'unutrašnjeg života' emocija, savjesti i iskustva čini ove sisteme ravnodušnim prema istini ili zabludi.
- Ključna opasnost: Ljudi su skloni da na AI projiciraju ljudske osobine kao što su moralnost i iskrenost.
'Ove mašine nemaju sposobnost da govore istinu ili laž one jednostavno izbacuju odgovor koji im statistički najbolje odgovara u datom trenutku.'
Autor teksta, Jacob Stern, ističe posebno opasnu zamku: što više koristimo vještačku inteligenciju na način kako bismo pitali eksperta, sve više riskiramo da poverujemo u njenu navodnu 'iskrenost'. S time, širi se zabluda kako AI može biti moralno odgovorna a zapravo, mi ostajemo jedine odgovorne strane.
Zato, pitanje za kraj: Ako već silno žudimo da nam AI bude pouzdan sagovornik, možda bismo najprije trebali sebi postaviti jedno iskreno pitanje da li je problem u mašinama ili u ljudskoj potrebi da u svemu vidimo odsjaj nas samih?
