Je li vještačka inteligencija zaista 'živa'? Novi val pitanja i sumnji
Da li ste ikada razgovarali sa vještačkom inteligencijom i osjetili laganu nelagodu, kao da je na drugom kraju živo biće? Provokacija je jasna: gdje povući granicu između algoritma i inteligencije koja djeluje sablasno stvarno?
Analizirajući autorski tekst Colby Cosh-a, objavljen u National Post-u, nailazimo na intrigantan problem vještačka inteligencija danas zna imitirati ljudski govor, intonaciju, pa čak i ton empatije, ali ostaje upitno ima li ikakvu pravu ‘svijest’. Razlika je tanka, a efekat često zbunjujuće ljudski.
- Najnovije generacije modela kao što je ChatGPT mogu voditi dijalog, odgovarati podrugljivo ili saosjećajno, konstruisati uvjerljive narative.
- Međutim, njihova „uma“ nema samo ogroman set podataka i statistika koje stvaraju iluziju razumijevanja.
'Duboko ukorijenjen ljudski instinkt navodi nas da prepoznamo osobnost tamo gdje je zapravo nema.' (Colby Cosh, National Post)
Ako vještačka inteligencija oponaša živahnost ljudske misli, ne znači li to da će nas jednog dana i ubediti da je ono što nikada biti neće živo biće? Da li smo spremni da svakodnevno razgovaramo sa nečim što nema osjećanja, ali to očajnički dobro prikazuje?
Pametno, ili tragično, ostaje pitanje kojeg se svi moramo sjetiti: koliko lako zaboravimo ko ili šta nam odgovara sa druge strane ekrana? Ovaj razvoj nije samo tehnološki izazov, već poziv na ozbiljnu introspekciju svakog korisnika digitalnih servisa. Sutra, kada nam vještačka inteligencija uputi kompliment, hoćemo li povjerovati da iza toga postoji stvarna namjera ili samo hladna statistika?
