Je li vještačka inteligencija haram? Kontroverza na raskršću vjere, tehnologije i straha
Sjećaš li se dana kada su ljudi tvrdili da su televizori 'oku đavola'? Zamijeni televizor današnjom vještačkom inteligencijom i dobiješ savršenu oluju vjerske anksioznosti, tehnološke transformacije i globalnog nesporazuma.
Debata o tome da li je vještačka inteligencija ('AI') haram zabranjena u islamu posljednjih mjeseci bukti žestinom koja podsjeća na inkvizicijske tribunale, ali sa savremenom garderobom i digitalnom scenom. Na portalu Assahifa, britansko-marokanski autor Hassan Massoud razlaže ovu temu pod lupom ali umjesto odgovora, javnosti se serviraju nova, još izazovnija pitanja. U srcu rasprave, tvrdi, nalazi se stara hrišćanska doktrina: ideja da je 'oponašanje Stvoritelja' grijeh. Ta doktrina, prenesena u islamske akademske i konzervativne krugove, sada blokira racionalni dijalog o značaju i opasnostima vještačke inteligencije.
- Pojedini islamski učenjaci tvrde da razvoj AI oponaša božanske sposobnosti stvaranja života i uma.
- Ova logika, smatra Massoud, nije tradicionalno islamska već proizašla iz srednjovjekovnog zapadnog teološkog straha.
- Isključivanje AI iz naučnih i društvenih procesa na talasu moralne panike, upozorava autor, može dugoročno gurnuti islamske društva u zaostatak i tehnološku izolaciju.
Ali postoji još jedan, mnogo prijeteći talas: ideja 'AI-a kao šejtanskog projekta', koja se širi TikTokom, YouTubeom i hutbama petkom. Patrijarhalni zvaničnici s Balkana do arapskog svijeta takmiče se u gromoglasnim izjavama, dok mladi cijelog regiona, ironično, koristeći AI prevode i filtere, prate najnovije fetve na TikToku.
'Paradoks je očigledan: odbacujemo AI u ime vjere, a djecu šaljemo da studiraju IT na Zapadu', piše Massoud.
Vještačka inteligencija sama po sebi nije ni anđeo ni šejtan, nije ni božanstvo ni apokalipsa ali ŠTA je opasnije: strah od tehnologije ili opsesivno vezivanje za teološke mitove iz drugih civilizacija? Prava prijetnja počinje kad um proda radoznalost u zamjenu za dogmu. Vrijeme je da Balkan postavi sebi neprijatna pitanja umjesto ugodnih odgovora. Da li je veći grijeh pustiti strah da određuje vlastitu budućnost?
