Google čini AI dostupnom svima kako bi "Čula" zvukove životinja

U beskrajnoj borbi za očuvanje bioraznolikosti naše planete, često se oslanjamo na tradicionalne metode praćenje, prebrojavanje i zaštitu na terenu. To je težak, mukotrpan i, nažalost, često reaktivan posao. Međutim, svjedočimo tehnološkoj revoluciji koja se odvija ne u bučnim fabrikama, već u tišini prirode. Revoluciji gdje najsofisticiranija vještačka inteligencija (VI) postaje ključni saveznik u misiji koja nam je svima zajednička spasavanju života.

Google DeepMind je nedavno napravio ključni korak u ovom pravcu, učinivši dostupnom svima (open-source) unaprijeđenu verziju svog VI modela "Perch". Ovaj moćni alat pomaže naučnicima da analiziraju ogromne količine audio snimaka iz divljine, olakšavajući praćenje ugroženih vrsta u najrazličitijim staništima, od gustih šuma do koralnih grebena.

Šta je novo?

Nova verzija "Perch" modela, trenirana na dvostruko većoj količini podataka u odnosu na verziju iz 2023. godine, sada može da prepozna mnogo širi spektar vrsta. Njegova sposobnost da "razmrsi" složene zvučne pejzaže iz hiljada, pa čak i miliona sati snimljenog materijala je zapanjujuća. To omogućava naučnicima da dobiju odgovore na ključna pitanja, od procjene broja jedinki određene vrste do detekcije novorođenih mladunaca.

Jedna od najvažnijih inovacija su i alati otvorenog koda koji dolaze uz model. Oni kombinuju vektorsku pretragu sa aktivnim učenjem, što omogućava detekciju čak i onih vrsta za koje postoji vrlo malo dostupnih audio podataka. Ovo je ogroman korak naprijed, jer konzervatori više ne moraju da provode nebrojene sate preslušavajući snimke, već mogu da se fokusiraju na planiranje i sprovođenje konkretnih mjera zaštite.

Zašto je ovo važno?

Značaj ovog poteza je ogroman. Brzina i preciznost vještačke inteligencije daju naučnicima prednost koja im je očajnički potrebna. Primjeri su već tu: od pronalaženja skrivenih populacija ptica u Australiji do nevjerovatnog ubrzanja praćenja medonosnica na Havajima za čak 50 puta. Dostupnost "Perch" modela svima označava prekretnicu u konzervaciji divljih vrsta, dajući nam šansu da spasimo vrste mnogo prije nego što se nađu na ivici opstanka.

Šta je sljedeće? Moje predikcije za budućnost

Gledajući naprijed, ovo je tek početak. Ne radi se više samo o tome šta čujemo, već šta možemo predvidjeti.

1. Prediktivna zaštita od krivolova: Današnji AI sistemi već mogu da razlikuju zvuk pucnja od grmljavine. Sljedeći korak su prediktivni modeli. Kombinovanjem bioakustičkih podataka (iznenadna tišina životinja, uznemireni zovovi) sa satelitskim snimcima i podacima o kretanju, VI će moći da predvidi gdje i kada postoji najveći rizik od krivolova. Umjesto da reagujemo na tragediju, moći ćemo da je spriječimo slanjem rendžera u rizična područja i prije nego što se išta dogodi.
2. Automatizovano praćenje zdravlja ekosistema: Zvuk je vitalni znak ekosistema. Zdrav koralni greben vrvi od zvukova. Oboljeli greben postaje sablasno tih. VI modeli poput "Perch", koji sada mogu da rade i pod vodom, biće naši stalni "doktori" za okeane i šume. Kontinuiranim slušanjem, oni će nas u realnom vremenu obavještavati o promjenama pojavi invazivnih vrsta, zagađenju ili posljedicama klimatskih promjena dajući nam priliku da djelujemo brzo.
3. Demokratizacija tehnologije: Najveća pobjeda će biti kada ova tehnologija postane dostupna svima. Zahvaljujući otvorenim platformama, male konzervatorske grupe i lokalni istraživači u Africi, Aziji i Južnoj Americi dobiće alate koji su do juče bili rezervisani za tehnološke gigante. Svaki pametni telefon sa mikrofonom potencijalno postaje moćna stanica za prikupljanje podataka.

Ulazimo u eru gdje se granica između tehnologije i biologije briše. Vještačka inteligencija više nije samo kod; ona postaje produžetak naših čula, omogućavajući nam da čujemo šapat planete jasnije nego ikada prije. Naša je odgovornost da ne samo slušamo, već i da djelujemo na osnovu onoga što čujemo. Budućnost divljine možda ne zavisi samo od naše volje da je zaštitimo, već i od naše mudrosti da prihvatimo pomoć iz najneočekivanijeg izvora silicijuma.

Autor: Vladimir Sukara