Da li je kraj filma 'A.I.' bio pogrešno shvaćen? Oštra odbrana Spilbergove vizije
‘Zamislite da završetak jednog filma decenijama izaziva žučne rasprave baš kao što je to slučaj sa Spilbergovom ‘A.I.: Vještačka inteligencija’. Da li ste se ikad zapitali: Jesmo li zapravo pogrešno shvatili cijelu poentu?’
Kada je Steven Spielberg preuzeo projekat od prerano preminulog Stanleyja Kubricka, očekivanja su bila podjednako velika i kontradiktorna. ‘A.I.’ je 2001. godine stigao u kina noseći težinu Kubrickove filozofske dubine i Spilbergove blockbuster senzibilnosti, ali kraj filma je više od dvadeset godina ostao ranjiva tačka za jedne bolno sentimentalan, za druge genijalno subverzivan.
- Mnogi publiku i danas dijele u dva tabora: Prvi tvrde da je završnica, u kojoj vještačko dijete David ostvaruje „ljudsku” želju za ljubavlju, jeftini sentimentalizam dijametralno suprotan Kubrickovom vizionarskom pesimizmu.
- Drugi ističu da je kraj zapravo mnogo mračniji i filozofski suptilniji nego što djeluje na prvi pogled.
Izvor portala JoBlo.com podsjeća:
'To nisu vanzemaljci koji spašavaju Davida, već hipotetički potomci vještačke inteligencije — potomci njegove vrste, a ne spasioci naših snova.'
- Ova reinterpretacija mijenja sve: kraj više nije happy end, već elegija o prolaznosti, sjećanju i beskonačnoj čežnji za ljudskošću. Je li u tome vrhunska ironija da je Spilberg stvorio najkubrickovskiji mogući završetak?
Možda je, zapravo, vrijeme da se zapitamo koliko smo spremni za beskonačna pitanja koja otvara vještačka inteligencija i koliko puta još moramo pogledati ovaj film da bismo ih shvatili? U doba kada algoritmi postaju autori naših emocija, šta nam ‘A.I.’ zaista želi reći?
