Bill Gates predlaže porez na robote i poslove rezervisane za ljude
Bill Gates u novom eseju predlaže porez na robote i kategoriju poslova koja bi ostala zauvijek rezervisana samo za ljude. Ideje bi udarile direktno na profit velikih AI kompanija, što možda objašnjava zašto se rijetko pominju.
U novom eseju, Bill Gates iznosi dvije ideje koje bi mogle direktno udariti na profit najvećih AI kompanija, porez na robote i kategoriju poslova zauvijek rezervisanih samo za ljude.
Bill Gates je objavio opsežan esej na svom sajtu Gates Notes u kojem iznosi koliko je ozbiljno razmišljao o društvenim posljedicama vještačke inteligencije. Suosnivač Microsofta se uglavnom svrstava u takozvani tabor odgovorne AI, podržava ideju usporavanja razvoja koju su predložili zaposleni u AI kompanijama, ali je skeptičan da bi takvo usporavanje bilo održivo. Dvije ideje u eseju izdvajaju se kao potpuno nove u javnoj raspravi, porez na robote i takozvani "Human Reserved" status za određene poslove, kategorija koja bi AI zauvijek držala van pojedinih zanimanja. Obje ideje bi, prema Gatesu, smanjile profit najvećih AI kompanija, što možda objašnjava zašto se do sada nisu ozbiljnije pominjale.
- Bill Gates je objavio esej na Gates Notes u kojem podržava usporavanje razvoja AI, ali sumnja da bi bilo održivo na duži rok.
- Predlaže porez na robote, jer firma danas plaća poreze na zaradu zaposlenog, ali robota može odmah otpisati kao poslovni trošak.
- Predlaže i kategoriju "Human Reserved" poslova iz kojih bi AI bio zabranjen, iz ekonomskih ili etičkih razloga.
- Kao primjer navodi da bi saopštavanje teške medicinske dijagnoze moglo ostati isključivo ljudski posao, iako AI tehnički to već može.
- Gates priznaje da obje ideje otvaraju pitanje ko bi uopšte odlučivao koji poslovi ulaze u tu kategoriju.
Šta se tačno desilo
Gates u eseju prvo iznosi svoj stav prema pokretu "Pacing the Frontier" (otvoreno pismo zaposlenih u AI kompanijama koji traže usporavanje razvoja), ocjenjujući ga kao dobru ideju, ali izražava sumnju da bi bila održiva u praksi. Nakon toga prelazi na konkretan predlog, porez na robote. Objašnjava da poreski sistem danas, možda nesvjesno, gura firme da zamjenjuju ljude mašinama, jer poslodavac plaća poreze na doprinose kad zaposli čovjeka, dok kupovina robota obično može odmah da se otpiše kao poslovni trošak. Prema Gatesu, porez na robote bi malo usporio taj trend i istovremeno donio novac za prekvalifikaciju radnika i jaču socijalnu mrežu.
Druga ideja je kategorija koju Gates naziva "Human Reserved", poslovi iz kojih bi AI bio namjerno isključen. Razlikuje dva razloga za to. Prvi je ekonomski, kad bi automatizacija određene uloge istisnula veliki broj ljudi koji ne mogu lako da promijene zanimanje, primjer koji navodi je pedesetpetogodišnji građevinski radnik kojem teško da bi imalo smisla reći da pređe da radi u domu za stara lica. Drugi razlog je etički, kao primjer navodi saopštavanje teške medicinske dijagnoze, gdje tehnički ne postoji razlog zašto to ne bi mogao da uradi robot, ali Gates smatra da ne bi trebalo. Ističe i da bi se granice "Human Reserved" kategorije mijenjale tokom vremena, uz mogućnost da se AI u pojedine poslove uvodi postepeno, tokom godina ili decenija, uz obavezu da se neki poslovi zadrže za ljude.
Kontekst i konkurencija
Gates u eseju ne krije da bi obje ideje, porez na robote i rezervisani poslovi, direktno smanjile profit najvećih AI laboratorija, što je, kako sam napominje, vjerovatno razlog zašto se do sada nisu ozbiljnije pojavljivale u javnoj raspravi. Ostaje otvoreno i ko bi uopšte imao ovlašćenje da odredi pravila, koji poslovi ulaze u rezervisanu kategoriju i ko donosi tu odluku, zakonodavci, strukovna udruženja ili same kompanije. Slične rasprave o granicama automatizacije već postoje u kontekstu evropske regulative rada i vještačke inteligencije, gdje se pitanje obavještavanja radnika i zaštite pojedinih zanimanja već pojavljuje u sporijem, postepenom obliku, kroz rokove i izuzetke, a ne kroz eksplicitnu zabranu kao što Gates predlaže.
Naša perspektiva, šta ovo znači za region
Firme u regionu koje razmišljaju o automatizaciji rijetko postavljaju pitanje da li nešto TREBA da se automatizuje, uglavnom pitaju samo da li MOŽE. Gatesova podjela je koristan okvir i bez ikakvog zakona iza sebe, prije nego što se neka uloga prebaci na AI, vrijedi razmisliti da li je riječ o poslu gdje ljudsko povjerenje ili prisustvo nose vrijednost samu po sebi, na primjer razgovor sa dugogodišnjim klijentom o problemu sa uslugom, ili o poslu gdje je jedino bitan rezultat, na primjer sortiranje mejlova ili unos podataka. Firma koja tu razliku ne pravi rizikuje da automatizuje baš onaj dio posla koji je klijentima davao razlog da ostanu.
Za vlasnike malih firmi koji zapošljavaju stariju radnu snagu, Gatesov primjer sa građevinskim radnikom je direktno primjenjiv i u regionu, gdje prekvalifikacija zaposlenog u pedesetim godinama rijetko ide glatko. Prije odluke o zamjeni pozicije AI alatom, vrijedi unaprijed razmisliti kuda ta osoba ide dalje u firmi, ne samo koliko će se uštedjeti.
Zaključak
Gates ovim esejom pomjera raspravu sa pitanja "da li AI oduzima poslove" na konkretnije pitanje, koje poslove društvo svjesno bira da zaštiti i ko to plaća. Da li će porez na robote ili "Human Reserved" kategorija ikada postati stvarna politika, zavisi od toga da li će se iza ideje okupiti neko sa moći da je sprovede, što za sada ne postoji. Vrijedi pratiti da li će ostali glasovi iz industrije, uključujući konkurente Microsofta, reagovati na ove predloge.
Ako želiš da pratiš kako se globalna rasprava o AI i radnim mjestima razvija i šta bi mogla da znači za firme u regionu, prijavi se na AI Balkan newsletter.
Izvori
