AI investicije rastu, ali strpljenje uprava ne, traži se ROI
AI budžeti rastu, ali strpljenje opada. Dok CIO-ovi osjećaju pritisak zbog nejasnog ROI-ja, CFO-ovi ulažu još više, vođeni strahom da ne zaostanu.
Nikada se nije više pričalo o vještačkoj inteligenciji. Rundi finansiranja ne manjka, dionice skaču na samu riječ “AI”, a svaka velika kompanija ima barem jedan strateški plan u kojem je taj akronim podvučen.
Ali iza zatvorenih vrata, ton je drugačiji.
Dok investitori pričaju o budućnosti, operativni rukovodioci počinju da se pitaju kada ta budućnost prelazi u Excel tabelu sa mjerljivim rezultatima. I tu nastaje napetost koja je možda važnija od bilo koje nove verzije modela.
Šta se zapravo dešava
Nova globalna studija kompanije Dataiku, zasnovana na istraživanju koje je proveo Harris Poll među više od 800 CIO-ova, pokazuje neugodan obrazac, ljudi koji su najviše gurali AI sada osjećaju pritisak.
Brojevi su jasni:
74 posto CIO-ova žali zbog barem jedne velike AI odluke u posljednjih 18 mjeseci.
62 posto kaže da je njihov CEO direktno doveo u pitanje te odluke.
29 posto priznaje da su više puta morali da pravdaju AI rezultate koje nisu mogli u potpunosti objasniti.
Istovremeno, 74 posto ispitanih vjeruje da je njihova uloga ugrožena ako kompanija u naredne dvije godine ne pokaže mjerljive poslovne koristi od AI-ja.
Paralelno s tim, izvještaj kuće Gartner pokazuje da CFO-ovi ne planiraju povlačenje. Šezdeset posto finansijskih direktora namjerava povećati AI budžete u 2026. za deset posto ili više, dok dodatnih 24 posto planira umjereniji rast.
Jednostavno rečeno novac i dalje ide u AI. Samo je strpljenje kraće.
Zašto je ovo uopšte bitno
Ovdje se ne radi o tome da li AI “radi”. Radi, u izolovanim slučajevima, pilot projektima i demo okruženjima.
Problem je prelazak iz eksperimenta u infrastrukturu.
Posljednje dvije godine obilježila je faza testiranja chatbot za podršku, model za analizu dokumenata, automatizacija nekog procesa. Sada uprave traže nešto drugo, sistematski povrat investicije. Ne “zanimljivo”, nego “mjerljivo”.
Ali ROI u AI svijetu je klizav pojam. Teško je izolovati efekat modela od efekta promjene procesa. Teško je izmjeriti uštede kad se paralelno mijenja način rada. A još teže je priznati da su neke investicije bile vođene strahom od zaostajanja, a ne jasnom poslovnom logikom.
To stvara paradoks: budžeti rastu jer niko ne želi da propusti talas, dok se istovremeno povećava nervoza jer talas još nije prešao u stabilan prihod.
Šta se previđa u javnoj priči
Prvo, “regret” ne znači nužno da je AI bio pogrešna odluka. U ranoj fazi svake tehnološke tranzicije, pogrešni vendor izbori su normalni. Tržište se mijenja prebrzo da bi bilo ko imao dugoročnu sigurnost.
Drugo, savjet da se izbjegne oslanjanje na jednog model providera nije samo tehnička preporuka. To je priznanje da je AI postao infrastrukturni sloj koji se mora projektovati modularno, gotovo kao energija ili cloud. Fleksibilnost postaje nova forma osiguranja.
Treće, CFO-ovi govore o “Return on the Future” pristupu. To je elegantan izraz za nešto mnogo jednostavnije ulaganje iz defanzive. Ako 88 posto finansijskih direktora vidi AI kao kritični mandat za buduću efikasnost, onda ne ulagati postaje veći rizik od ulagati bez jasnog plana.
Drugim riječima, investicije nisu nužno znak uvjerenja. Ponekad su znak straha.
Šira slika
Ovo je trenutak prelaska iz hype faze u fazu odgovornosti.
Prvi talas AI-ja bio je obilježen pitanjem “šta sve možemo?”. Drugi talas postavlja manje glamurozno pitanje: “šta je zaista isplativo?”.
Ta tranzicija je bolna jer zahtijeva disciplinu. Implementirati AI da bi se riješio konkretan, već postojeći problem zvuči očigledno, ali u praksi znači odbaciti projekte koji dobro izgledaju u prezentaciji, ali nemaju operativnu težinu.
Naš zaključak
AI budžeti rastu jer niko ne želi da zaostane, ali prava promjena će doći tek kada ambicija ustupi mjesto disciplini a to je sporiji, tiši proces nego što naslovnice sugerišu.
