Vještačka inteligencija: Smrt kreativnosti ili novo doba čovječanstva?
Je li digitalni um već ubio ljudsku maštu? Ili smo, progutavši blještavu pilulu tehnološkog napretka, tek započeli kraj vlastite originalnosti?
U kolumni Abdelhaya Korreta za Atalayar otvara se uznemirujuće pitanje: da li razmah vještačke inteligencije neprimjetno guši najvrjednije aspekte ljudskog duha — kreativnost, originalnost, sposobnost kritičkog mišljenja? Autor, uz oslonac na mišljenja profesora i stručnjaka, argumentuje da digitalni alati ne samo da preuzimaju rutinske poslove, nego počinju preplavljivati i one sfere koje su dosad bile rezerve za 'nešto posebno' — umjetnost, filozofiju, stvaranje novih ideja.
- Vještačka inteligencija postaje dominantna u proizvodnji sadržaja, ali simultano stvara iluziju produktivnosti bez inovacije.
- Masovna produkcija tekstova, slika i muzike uz pomoć algoritama gura originalne ideje u drugi plan, dok tržište nagrađuje brzinu, ne autentičnost.
'Proizvod vještačke inteligencije možda će moći imitirati simfoniju, ali nikad osmisliti novu melodiju iz tišine ljudske čežnje', ističe Korret, pozivajući se na filozofsku nužnost čovjekove autentičnosti.
Ovakva promjena nije samo tehnološka — ona je suštinsko pitanje o tome šta zapravo znači biti čovjek nakon 'post-ljudskog'. U svijetu gdje je sve generisano, ostaje li dovoljno prostora za iznenađenje, za nesavršenost, za slučajno otkriće? I da li će generacije koje odrastaju uz automatski generisani sadržaj znati prepoznati dubinu tamo gdje je algoritam vidi kao šum? Možda je vrijeme da, dok kalkulatori računaju umjesto nas, barem povremeno zatvorimo ekran i osjetimo težinu jedne, vlastite, nedovršene misli.
