Dok drugi ukidaju juniroske pozicije IBM ih redefiniše

U trenutku kada tehnološke kompanije pod pritiskom troškova i euforije oko vještačke inteligencije preispituju svaki red u Excel tabeli, početničke pozicije postale su najlakša meta. Logika je jednostavna ako AI može da piše mejlove, analizira podatke i generiše izvještaje, zašto bi neko plaćao ljude da rade iste stvari?

Takva računica zvuči racionalno, ali ima jednu manu. Ona gleda kvartal, ne karijeru. I upravo tu se otvara prostor za drugačiju strategiju.

Šta se zapravo desilo

IBM je najavio da će 2026. godine utrostručiti zapošljavanje početnika u Sjedinjenim Državama, i to u svim odjelima. U vremenu kada oko 37 odsto kompanija planira da zamijeni entry-level pozicije AI sistemima, ova odluka djeluje gotovo kontrakulturno.

Ali postoji važna nijansa. To nisu ista radna mjesta kao prošle godine.

IBM otvoreno priznaje da rutinski i repetitivni zadaci više nemaju smisla kao trening teren za mlade zaposlene. Umjesto toga, nove juniore planira da postavlja u strateške i klijentski orijentisane uloge, tamo gdje kompanija procjenjuje da vještačka inteligencija još nema kontekst, odgovornost i društvenu inteligenciju potrebnu za rad.

Drugim riječima, AI preuzima dosadne poslove, a ljudi dobijaju kompleksnije.

Zašto je ovo uopšte bitno

Ovo nije samo HR odluka. Ovo je stav o tome kako izgleda organizacija u AI eri.

Mnoge firme trenutno smanjuju troškove tako što režu najmlađe kadrove, računajući da će ih kasnije lako nadoknaditi. IBM, međutim, igra dužu igru. Njihov argument je prilično pragmatičan: ako danas preskočite generaciju juniora, za tri do pet godina imaćete manjak srednjeg menadžmenta. A tada ćete morati da kupujete iskustvo spolja, što je skuplje, sporije i rizičnije.

Ovo je svojevrsna talent arbitrža. Umjesto da se oslanja na tržište rada budućnosti, IBM pokušava da ga internalizuje. Zaključavanje budućih lidera počinje na ulazu, ne na polovini karijere.

U pozadini je još jedna pretpostavka: ako vještačka inteligencija zaista povećava produktivnost zaposlenih, onda veći broj kvalitetnih zaposlenih znači eksponencijalno veći efekat. Manje ljudi nije nužno efikasnije. Možda je samo kratkoročno jeftinije.

Šta se previđa

U raspravama o tome da li AI “uzima poslove” često se podrazumijeva da su entry-level pozicije zamjenjive i bez strateške vrijednosti. Kao da su to samo tranzitne stanice.

Ali početničke pozicije su laboratorije za učenje organizacije. Tu se formira kultura, tu se testira potencijal, tu se greške još mogu praviti bez katastrofalnih posljedica.

Ako taj sloj nestane, kompanija postaje tanja i starija. U početku to ne izgleda dramatično. Ali nekoliko godina kasnije, kada zatreba neko ko razumije sistem iznutra, shvati se da takvih nema dovoljno.

Još jedna stvar koja se rijetko pominje: mlađe generacije su često najspremnije da rade sa AI alatima bez straha i bez nostalgije. Ako je cilj stvoriti organizaciju u kojoj su ljudi i vještačka inteligencija isprepleteni, možda je logično imati više, a ne manje, mladih profesionalaca.

Šira slika

Ovo dolazi u trenutku kada tehnološka industrija balansira između dvije krajnosti: euforije oko automatizacije i realnosti organizacionog života. Kompanije su godinama gradile narativ da će AI smanjiti potrebu za ljudima. Sada se suočavaju sa pitanjem kako izgleda struktura firme kada se to zaista počne dešavati.

IBM-ov potez može se čitati kao korekcija pretjeranog optimizma. Ne kao negacija AI-a, već kao priznanje da tehnologija mijenja hijerarhiju rada, ali ne briše potrebu za ljudskim razvojem.

Možda je prava dilema manje “hoće li AI zamijeniti juniore”, a više “kakve juniore uopšte želimo da gradimo”.

Naš zaključak

U eri u kojoj svi pokušavaju da uštede na početku lanca, IBM se kladi da će se pravi trošak vidjeti tek na sredini. Možda se ispostavi da najveći rizik nije u tome da zaposlite previše mladih ljudi, već premalo.