AI udara na SaaS, ali panika možda udara jače!

Godinama je SaaS bio najurednija priča u tehnologiji. Stabilni prihodi, visoki multipli, obećanje da će “softver pojesti svijet” i onda uredno naplatiti mjesečnu pretplatu. Investitori su kupovali predvidljivost, a kompanije su prodavale kompleksnost upakovanu u interfejs.

Sada se ta ravnoteža klima. Ne zato što firme prestaju da koriste softver, nego zato što se mijenja način na koji se softver pravi i koristi. I tržište reaguje brže nego što menadžment stigne da napiše pismo akcionarima.

Šta se zapravo dešava

Globalne SaaS dionice ove godine su pod pritiskom. Kompanije poput Salesforce i ServiceNow bilježe dvocifrene padove. Stotine milijardi dolara tržišne vrijednosti su isparile.

Okidač za novu rundu panike bio je viralni tekst Nicolasa Bustamantea, osnivača Fintoola, koji tvrdi da veliki jezički modeli nagrizaju tri ključna “rova” koji su godinama štitili vertikalni softver:

Prvo, naučeni interfejsi. Ako korisnik više ne mora da pamti gdje se klikće i koji filter se aktivira, nego može da napiše šta želi prirodnim jezikom, kompleksnost UI-ja prestaje da bude prednost.

Drugo, prilagođeni workflow-ovi. Ono što je nekad zahtijevalo tim inženjera i mjesece konfiguracije sada, u teoriji, može da se opiše u markdown dokumentu koji model pretvara u funkcionalan proces.

Treće, javni podaci. Ako su modeli već trenirani na ogromnim količinama standardizovane dokumentacije, onda sama činjenica da si agregirao i “očistio” javno dostupne podatke više ne zvuči kao trajna konkurentska prednost.

Tržište je, barem kratkoročno, odlučilo da vjeruje toj tezi.

Zašto je ovo uopšte bitno

Ovo nije samo pitanje da li će neki SaaS alat izgubiti korisnike. Ovo je pitanje da li se sama definicija softverske vrijednosti mijenja.

Ako LLM postane primarni interfejs, softver se pomjera iz prvog plana. A kada se softver “sakrije” iza generativnog sloja, premium cijene zasnovane na kompleksnosti postaju teže za odbranu. Investitori to prevode u niže multiplikatore.

Ali tržište rijetko pravi finu razliku. Ono repricira cijeli sektor, čak i kad su razlike među firmama ogromne.

Bustamante, zanimljivo, ne tvrdi da je sve izgubljeno. On sugeriše da će kompanije sa stvarno vlasničkim podacima zapravo ojačati, jer modeli ne mogu sintetizovati ono čemu nemaju pristup. Isto važi i za regulatorne barijere. Sistemi poput onih koje gradi Epic Systems u zdravstvu nisu samo softver, nego infrastruktura usklađena sa propisima, integrisana duboko u bolničke procese.

AI može pomoći, ali ne može lako preskočiti regulatorni zid.

Šta se previđa u javnoj priči

Prvo, LLM-ovi sami po sebi nisu proizvod. Oni su sloj. Da bi zamijenili vertikalni SaaS, moraju se povezati s bazama podataka, audit tragovima, sigurnosnim politikama, ugovorima o odgovornosti. To je spor i skup posao.

Drugo, “pisanje workflow-a u markdownu” zvuči zavodljivo, ali u velikim organizacijama problem nikad nije bio samo kod. Problem su odobrenja, kontrola pristupa, verzionisanje, odgovornost. AI može generisati proces, ali neko ga mora potpisati.

Treće, tržište često brka eroziju diferencijacije sa potpunim nestankom vrijednosti. Ako se svi alati pomjere ka AI interfejsu, razlika će se vjerovatno preseliti na nivo podataka, integracija i pouzdanosti, ne nestati.

Šira slika

Ovo repriciranje SaaS-a je zapravo repriciranje očekivanja. Godinama su investitori plaćali premiju za “softver kao rov”. Sada testiraju hipotezu da je rov plići nego što se mislilo.

Ali istorija tehnologije pokazuje da promjene interfejsa rijetko brišu cijele industrije. One ih preuređuju. Web nije uništio baze podataka. Mobilni nije eliminisao web. AI vjerovatno neće izbrisati SaaS, ali će ga natjerati da se redefiniše.

Pitanje nije hoće li AI zamijeniti softverske firme, nego koje će firme uspjeti da AI uklope u sopstveni rov prije nego što im ga neko drugi prekopа.

Naš zaključak

Panika je možda pretjerana, ali signal nije beznačajan kad se interfejs promijeni, vrijednost se uvijek presloži, samo nikad onako jednostavno kako berza u prvom talasu zamisli.